Osiguranje uz uplatnicu sistema objedinjene naplate
Izvor: RTS
Iz Saveza nazavisnih udruženja potrošača kažu da je ova prijava kod NBS-a podneta jer je posebno problematična saradnja Infostana sa osiguravajućim kućama kojima je to preduzeće stavilo na raspolaganje lične podatke građana. Pravni savetnik Saveza nezavisnih organizacija potrošača Miroslav Vasić, u izjavi za RTS, kaže da su iz određenih oblasti osiguranja upućivali ponude potrošačima za sklapanje ugovora i naplaćivali usluge osiguranja za šta nisu imali zakonskog osnova.
Iz Infostana je RTS dobio pismeni odgovor da ne mogu da se izjasne o prijavi jer je nisu ni dobili, ali naglašavaju da posluju po zakonu: "Uplatnice osiguravajućih kuća su mnogo pre donošenja Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, devedesetih godina, prvi put poslate korisnicima, koji su na dobrovoljnoj bazi mogli da se odluče da li žele da osiguraju imovinu. Naše preduzeće u proteklih 5 godina nije zaključilo ugovor ni sa jednom osiguravajućom kućom", kažu iz Infostana.
U Narodnoj banci su RTS-u potrvrdili da su dobili prijavu protiv Infostana zbog posredovanja u poslovima osiguranja, a da li je to preduzeće kršilo Zakon o osiguranju obećavaju saopštiće čim njihove stručne službe ispitaju slučaj.
I ranije je u više navrata bilo priče o osiguranju imovine i lica kroz sistem objedinjene naplate, pre svega po pitanju samog ulaska u ugovorni odnos sa osiguravajućom kućom na ovaj način, upoznavanja sa Opštim i eventualno Posebnim uslovima za ova osiguranja, odnosno realne zaštite i visine osiguranog pokrića do kojeg osiguravajuća kuća ima obavezu da u slučaju ostvarenja osiguranog rizika obešteti osiguranika. Naime, zbog neadekvatne informisanosti i niske svesti o značaju osiguranja,a time i zbog nedostatka, nekada, elementarnog znanja iz oblasti osiguranja postoji rizik da osiguranici ne poznaju dobro svoja prava, na primer da je ovakvo osiguranje dobrovoljno i da se u svakom trenutku ovakvo osiguranje može raskinuti ili recimo uverenje da je na ovaj način imovina osiguranika u potpunosti zaštićena što se sa sigurnošću može utvrditi jedino iz uslova osiguranja, odnosno poznavanja sume osiguranja koja predstavlja gornju granicu obaveze osiguravača. Tako recimo, ako je obaveza osiguravajuće kuće u slučaju štete uzrokovane požarom maksimalno 20.000rsd po m2 stambenog prostora onda možemo reci da se radi o podosiguranju jer je iznos na koji je imovina osigurana manji od realne vrednosti te imovine imajući u vidu da je prosečna građevinska vrednost stambenog prostora u Beogradu, pri osiguranju, od 40.000rsd do 60.000rsd po m2. Ovde samo govorimo o pravima i obavezama koje bi svaki osiguranik trebao da zna, a uvek je mnogo bolje imati i lošije osiguranje nego nemati nikakavo! Na žalost mnogi se kasno sete koliko je značajno biti osiguran.
Pošaljite komentar